Tvornice radnicima

Tvornice radnicima

Može li tvornica u rukama radnika preživjeti na marginama kapitalizma ili nam je potreban veći kolektivni san?

Okupacija Tvornice alatnih strojeva ITAS u Ivancu 2005. godine isprva se pokazuje kao jedinstveni primjer radničkog preuzimanja u postsocijalističkoj Europi. No, deset godina nakon revolucionarne prekretnice, pobunjeni radnici nalaze se pred izazovom kako se spasiti od rastućeg kapitalističkog utjecaja i spriječiti gašenje proizvodnje. Prateći priču iznutra, redatelj Srđan Kovačević ulazi u kovitlajući radnički otpor kojim pokušavaju održati viziju kolektiva na životu, postavljajući u središte izvorno pitanje: može li ideja ‘tvornice radnicama’ opstati ili je to još jedan utopijski san?

 

IZJAVA REDATELJA

„Pripadam generaciji čije je odrastanje snažno obilježio proces hrvatske poslijeratne privatizacije, prijelaz resursa iz zajedničkog vlasništva u privatno. Bio sam svjedok gašenja mnogih tvornica koje su hranile cijele obitelji. ITAS je bio drugačiji primjer: jedina tvornica u bivšoj Jugoslaviji (i Europi), u kojoj su se radnici organizirali, fizički je preuzeli i uspjeli nastaviti proizvodnju. Moja početna namjera bila je pokazati ju kao dobar primjer, podijeliti znanje s nadom da takvi napori mogu utrti put pravednijem gospodarstvu. Ali moja svakodnevna prisutnost među radnicima natjerala me da shvatim da je priča puno složenija.

Kapitalizam kao sustav još uvijek je okvir unutar kojeg svi alternativni oblici proizvodnje moraju preživjeti. Radnici su rastrgani između odanosti ideji samoupravljanja i potrebe za većim prihodima koje ITAS ne može osigurati. Kako velike njemačke tvrtke koriste ITAS tvornicu za eksternalizaciju svog posla, ITAS je zaglavljen i u svojoj perifernoj poziciji. “Tvornice radnicima” želi pokazati složenost kapitalističke ekonomije, koja određuje alternativne organizacijske modele mnogo više nego što je to romantizirana perspektiva spremna priznati,” kaže o svom filmu autor Srđan Kovačević.

 

Scenarist, redatelj i snimatelj: Srđan Kovačević

Producentica: Sabina Krešić, Luka Venturin

Montažeri: Damir Čučić, Srđan Kovačević, Iva Kraljević

Dizajn i obrada zvuka: Ranko Pauković

Kolor korekcije: Color bureau: Branko Linta, Magdalena Ptiček

Dizajn: Šesnić & Turković

 

Produkcija: FADE IN

Financirano sredstvima: HAVC, Grad Zagreb

 

NAGRADE

  1. „Maslačak“ 13. Underhill Film Festival, nagrada za najbolji regionalni film
  2. „Grand prix“ na 31. danima Hrvatskog filma,  nagrada za najbolji hrvatski film
  3. 31. Dani Hrvatskog filma, nagrada za najbolji hrvatski dokumentarni film
  4. Crossing Europe Film Festival Linz, nagrada za najbolji dokumentarni film
  5. Nagrada „Oktavijan“ hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji hrvatski dokumentarni film
  6. Trieste Film Festival 2022- nagrada za najbolji dugometražni dokumentarni film

2021 Motovun Film Festival- FIPRESCI nagrada za najbolji dokumentarni film

2021 Liburnia Film Festival- nagrada za najbolji dokumentarni film

 

FESTIVALI

Sheffiled Doc/Fest (svjetska premijera 2021), DocLisboa, Sarajevo Film Festival, True/False Film Festival, Motovun Film Festival, Liburnia Film Festival, Subversive Film Festival, Cottbus Film Festival, Trieste Film Festival, Dok.Fest Munchen, Crossing Europe Film Festival, 31. Dani Hrvatskog Filma, Beldosc, Underhill Film Festival