Joso

U gotovo potpuno napuštenom selu na Banovini, obilježenom ratom, siromaštvom i posljedicama potresa, Joso već dugo živi sam. U svojim sedamdesetima, okružen šumom, mačkama i bez prijatelja, dane provodi radeći u vrtu, često čekajući da završi dan. Posljednja veza sa svijetom su mu društvene mreže.

Redateljica, koja je odrasla u istom selu, vraća se prostoru iz kojeg je otišla pokušavajući kroz odnos s Josom pronaći informacije o vlastitoj obitelj i zabilježiti njihovo zajedničko podrijetlo. Između njih je bliskost obilježena humorom i iskrenošću, ali i činjenica da oboje nose isti prostor u sebi, bez obzira na različite živote.

Dok Joso s njom razgovara o njenoj i svojoj obitelji, propalim ljubavima, ratu i životu koji se nikada nije pomaknuo dalje, film postupno otvara pitanje koliko dugo čovjek ostaje zarobljen ne samo u siromaštvu i izolaciji, nego i u vlastitom uvjerenju da promjena više nije moguća. Kroz fragmente razgovora, jednostavne svakodnevne  rituale i portret sela koje nestaje, Joso je intimni dokumentarni film o samoći, nepomičnosti, ali i nadi koja se može pronaći upravo u odnosu onih koji su ostali i onih koji se vraćaju.